Prema podacima o radu policije za 2024. godinu, pokrenuto je 558 disciplinskih postupaka, od kojih su 484 pokrenuta zbog teže povrede službene dužnosti. U 458 slučajeva utvrđena je disciplinska odgovornost policijskih službenika. Izrečeno je 366 novčanih kazni, 34 kazne prestanka državne službe, 40 uvjetnih kazni prestanka državne službe, 17 premještaja na drugo radno mjesto i jedna kazna zaustavljanja napredovanja. Tijekom trajanja postupka 113 policijskih službenika bilo je privremeno udaljeno iz službe.

Disciplinska odgovornost uređena je Zakonom o policiji i Pravilnikom o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, dok se na pitanja koja nisu posebno uređena primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku. Zakon razlikuje lakše i teže povrede službene dužnosti, pri čemu se teže povrede mogu propisivati isključivo zakonom. Upravo je načelo zakonitosti od posebne važnosti u slučajevima kada ponašanje policijskog službenika istodobno može predstavljati kazneno djelo, prekršaj i povredu službene dužnosti.

Postojanje kaznene ili prekršajne odgovornosti ne isključuje disciplinsku odgovornost, ali ona ne može biti posljedica automatizma. Nadležno tijelo mora samostalno i potpuno utvrditi činjenice te jasno obrazložiti zbog čega određeno ponašanje predstavlja povredu službene dužnosti. Poseban problem predstavlja korištenje kvalifikacije „nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije“, osobito kada se činjenični opis takvog ponašanja u biti podudara s opisom kaznenog djela. Sama medijska pozornost određenom događaju ne bi pritom trebala biti dovoljna za zaključak da je ponašanjem teško narušen ugled policije.

Na važnost pravilnog utvrđivanja činjenica ukazuje i sudska praksa. U jednom slučaju policijski službenik disciplinski je proglašen odgovornim za nedolično ponašanje zbog navodne krađe te mu je izrečena kazna prestanka državne službe. Međutim, u kasnije pravomoćno okončanom kaznenom postupku utvrđeno je da nisu ostvarena obilježja kaznenog djela krađe. Upravni sud u Zagrebu zbog toga je poništio disciplinske odluke i oslobodio službenika odgovornosti, a Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrdio je takvu odluku.

Ovaj predmet potvrđuje da se disciplinska i kaznena odgovornost razlikuju prema svojoj svrsi i pravnom okviru, ali i da disciplinsko tijelo ne može zanemariti pravomoćno utvrđene činjenice iz kaznenog postupka kada se na njima temelji disciplinska odgovornost. Ako je pravomoćnom presudom utvrđeno da određena radnja nije počinjena, nije dopušteno u disciplinskom postupku utvrditi suprotno činjenično stanje.

Disciplinski sustav policije stoga mora osigurati ravnotežu između potrebe za učinkovitim sankcioniranjem nedopuštenog ponašanja i zaštite prava policijskih službenika. Njegova se učinkovitost ne bi trebala procjenjivati samo prema broju pokrenutih postupaka i izrečenih kazni, već prije svega prema zakonitosti postupanja, pravilnom utvrđivanju činjenica i kvaliteti obrazloženja donesenih odluka. Samo takav pristup može istodobno pridonijeti profesionalnosti policije, zaštiti njezina ugleda i očuvanju povjerenja javnosti.


Cjelokupni članak pročitajte na poveznici: 506555 (srce.hr)