STRUKOVNA UDRUGA KRIMINALISTA

Sjedište: Avenija Gojka Šuška 1, 10040 Zagreb
E-mail:krimudruga@gmail.com
IBAN: HR5423600001101791164

Neki prijedlozi o sadržajima rada Strukovne udruge kriminalista u narednom periodu


Objavljeno: 07.04.2014.

1. Kod organizacijskog i rukovodnog autoriteta treba staviti naglasak na izvorni autoritet koji se temelji na znanju, vještinama, sposobnostima i moralu, a ne na izvedeni ili autoritet funkcije, koji se temelji na poziciji radnog mjesta u podjeli rada.
2. Treba utvrditi eventualne neadekvatnosti policijskih operativnih i kriminalističkih procedura u smislu : 1. razrađenosti scenarija postupanja prema fenomenološko-morfološkim pojavnim oblicima kriminaliteta, osobito u smislu fleksibilnosti postupanja, 2. prilagođenosti djelokruga rada i ustroja policijske organizacije u suzbijanju nekih vrsta kriminaliteta, 3. neadekvatnosti temeljne tehničke opremljenosti i neadekvatnih tehničkih standarda i načina uporabe tehničkih sredstava i metoda uporabe, 4. „curenja“ informacija (dug policijski jezik) i korumpiranosti policajaca na svim razinama, 5. primjene pogrešnih strategija borbe protiv nekih oblika kriminaliteta itd.
3. Upozoriti na pogrešne procjene etike policijskog postupanja (deontologija policijske struke) u smislu njene demokratičnosti, kada se ona mjeri samo u odnosu na postupanje prema antisocijalnim i asocijalnim pojedincima, a ne i postignutoj zaštiti uljuđene većine. Takva praksa udaljuje policijske službenike od njihove društvene uloge.
4. Poboljšati parametre kod pisanja izvješća i drugih službenih pismena u smislu njihove : objektivnosti, potpunosti, preciznosti, sustavnosti, kronološkog redoslijeda, sveobuhvatnosti, iscrpnosti, detaljnosti, točnosti, savjesnosti, pravodobnosti, pismenosti itd.
5. Utvrditi što otežava ili onemogućava pravilnu otkrivačko-dokaznu funkciju operativnog rada policijskih tijela u smislu : 1. organizacije rada i organizacijskih rješenja, 2. kvalitete pozitivnih propisa, 3. tehničke opremljenosti, 4. metoda rada, 5. oblika suradnje s drugim tijelima i institucijama, 6. načina kadroviranja (premještaji, fluktuacija, rasporeda na neadekvatna radnja mjesta i sl.), 7. kvalitete obrazovanja i obučenosti ovlaštenih službenih osoba, putom institucionalnih i vaninstitucionalnih oblika obrazovanja, uz stalne provjere znanja, 8. utjecaj javnih medija na djelatnost policije itd. Kada je riječ o javnim medijima upozorili bi na jedan oblik opasnosti : svojedobno u jednom dnevniku u „crnoj kronici“ navedeno je da će osoba N.N. djevojka ubijenog N.N. (organizirani kriminal) biti ključan svjedok u pronalaženju naručitelja ubojstva. U kriminalnom miljeu to je poziv za likvidaciju svjedoka.
6. Provjeriti da li policija na egzaktnim i racionalno utemeljenim osnovama projektira i ostvaruje organizacijske, kadrovske, materijalne i stručne preduvjete za provođenje adekvatne politike suzbijanja kriminaliteta.
7. Utvrditi da li kriminalisti u profesionalnom radu koriste adekvatne obrasce razmišljanja : 1. indukciju, 2. dedukciju, 3.abdukciju u smislu pravilnog povezivanja činjenica i 4. retrodukciju (vraćanje). Izvođenjem solidnog i logičnog zaključka kriminalisti usmjeravaju količinu nagađanja i prikupljaju više dokaza, te preciznije razmišljaju.
8. Utvrditi da li stručni profili (kompetencija) kriminalista odgovaraju suvremenim tendencijama u okviru tuzemnog i inozemnog kriminaliteta danas, i da li ima slučajeva podkapacitiranosti kriminalista.
9. Utvrditi kako inflacija propisa i normativna neuroza utječu na rad policije ? Da li su identificirane disfunkcionalne točke u propisima, npr. prevelika deklarativnost, hibridnost, ostavljanje prevelikog prostora za primjenu diskrecijskog prava i sl.
10. Utvrditi da li ima slučajeva da kriminalisti „dijele“ pravdu, a ne udovoljavaju pravu. Pretpostavka za udovoljavanje pravu je : profesionalno znanje, kompetencija i iskustvo, vladanje osnovnim kognitivnim elementima razmišljanja, učenja i pamćenja.
11. Treba nastaviti s razvojem i usavršavanjem kriminalističke prevencije i represije i institucionalnih i vaninstitucionalnih oblika obrazovanja i obuke kriminalista. Obrazovanje i obuka kriminalista trebaju imati takvu matricu, koja daje sustavni i kontinuirani karakter obrazovanju i obuci kriminalista. Pri tome se ne smiju nekritički prihvatiti rješenja i prijedlozi iz drugih zemalja, jer nisu svaki puta najbolji.
12. Treba dalje raditi na razvijanju stručnog jezika kriminalističke struke, osobito onog, vezanog za proces kriminalističkog istraživanja.
13. Treba razvijati rad kriminalista, kao vještine sui generis.
14. Neke napomene o karakteristikama rada kriminalista : 1. kriminalisti su u stalnoj strci s vremenom zbog gnoseološki (spoznajno) kritičnog vremena, 2. susreću se s frustrirajućim kriminalističkim istraživanjima, 3. kriminalisti operiraju s različitim oblicima vjerojatnosti (kao mjeri mogućnosti) u najširem dijapazonu. Te vjerojatnosti trebaju biti operativno i pravno relevantne. Uvijek moraju voditi računa o algoritmu vjerojatnosti, što je osobito važno kod profiliranja žrtava, 4. materijalni dokazi su ograničeni djelovanjem kriminalista u toku njihove interpretacije, koja je uvijek subjektivna, 5. stalno treba voditi računa o „pomaknutosti“ moralnog kodeksa iz perspektive kriminalista, kao i zakonu „neželjenih posljedica“, 6. kriminalisti u nekim slučajevima mogu izgubiti emocionalni dio sebe, 7. oni se moraju pozivati na činjenice, a ne nagađati, 8. rad kriminalista temelji se na : 1. sumnji, 2. uspoređivanju i 3. povezivanju. Pri tome osjećaji mogu zamagliti rasuđivanje. Kriminalisti ne smiju podcijeniti snagu savjesti. Oni moraju biti na distanci i racionalno rasuđivati, 8. najčešći uzroci grešaka kriminalista su : neznanje ili pogrešna primjena znanja, nemar, nedostatak suradnje u smislu kooperacije i koordinacije napora, neadekvatna tehnička opremljenost ili neadekvatna i nepravodobna primjena tehničkih sredstava i žurba, 9. kriminalisti se koji puta trebaju čuvati prenaglašenog empatičkog pristupa i procjenjivanja drugih kroz prizmu vlastite osobnosti, zakoni i istina trebaju upravljati životom i radom kriminalista, 10. kriminalisti nikada ne smiju podcijeniti „moć“ malih dokaza, 11. oni moraju izbjegavati svođenje kriminalističkog istraživanja na rutinu i improvizaciju, 12. na strani kriminalista traže se tzv. terenske i kancelarijske sposobnosti, 13. kriminalisti u procesu kriminalističkog istraživanja moraju stalno voditi računa o ulozi : 1. svestranosti, 2. cjelovitosti, 3. točnosti (osnovanosti) raspoloživih podataka, 4. novosti, nema šablona sve treba raditi prema novo nastalim situacijama, 5. optimalnosti, 6. ispravnosti itd.

Naprijed navedeno ima ilustrativni karakter. U radu Udruge javljati će se brojni drugi problemi kojima će se ona baviti u toku svog djelovanja.

U Selcu, 5.4.2014., prof. dr. sc. Duško Modly