STRUKOVNA UDRUGA KRIMINALISTA

Sjedište: Avenija Gojka Šuška 1, 10040 Zagreb
E-mail:krimudruga@gmail.com
IBAN: HR5423600001101791164

Zahtjev za uvrštenje kriminalistike u nomenklaturu znanosti


Objavljeno: 12.02.2010.

Obavještavamo članstvo da je dana 20. listopada 2009. godine Strukovna udruga kriminalista prema Sveučilištu u Zagrebu, Odjelu za znanost i tehnologiju, podnijela zahtjev za uvrštenjem Kriminalistike u nomenklaturu znanosti, odnosno da se Kriminalistika uvrsti kao znanstvena grana sa slijedećom klasifikacijskom oznakom: 5.13.01 kriminalistika.

Tekst obrazloženja koje je priloženo navedenom zahtjevu prenašamo u cijelosti.

Uvrštenje Kriminalistike u nomenklaturu znanosti,



Poštovana gospođo prorektorice,

Obzirom da ste na 8. sjednici Rektorskog zbora održanoj 8. srpnja 2009. godine ovlašteni, u skladu sa točkom 2. Zapisnika (klasa: 602-04/09-05/3, urbroj: 380-04/39-09/8, od 9. srpnja 2009. godine) za pripremu izmjena i dopuna Pravilnika o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, a na temelju članka 10. Pravilnika o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama (Narodne novine, br. 118/09), predlažemo da se Kriminalistika uvrsti u nomenklaturu znanosti, odnosno da se Kriminalistika uvrsti kao znanstvena grana sa slijedećom klasifikacijskom oznakom: 5.13.01 kriminalistika.

Naime, Kriminalistika se u Republici Hrvatskoj počinje studirati na Fakultetu kriminalističkih znanosti u Zagrebu od fakultetske godine 1970./1971., prvo kroz studij više škole, a potom i kroz studij visoke škole. Već od fakultetske godine 1971./1972. na Fakultetu kriminalističkih znanosti dolazi do razdvajanja kolegija Kriminalistike na kolegije Kriminalistička taktika i Kriminalistička tehnika. Također, na visokoškolskom studiju Kriminalistike se stjecao stručni naziv diplomirani kriminalist (VII/1 stupanj). Izmjenama zakonske regulative, Fakultet kriminalističkih znanosti 1995. godine mijenja naziv u Visoka policijska škola sa pravom javnosti, na kojoj se nastavlja studij kriminalistike.

U skladu sa Zakonom o visokim učilištima (Narodne novine, br. 59/96 - pročišćeni tekst) Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje je bilo obvezno vrednovati sve stručne studije. U skladu sa potonjim, studij kriminalistike je vrednovan kao sveučilišni, temeljem čega je Senat Sveučilišta u Zagrebu na 16. sjednici održanoj 11. rujna 2001. godine donio odluku kojom prihvaća nastavni plan i program novog sveučilišnog dodiplomskog studija kriminalistike (točka 5. Zapisnika sa 16. sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu, održane 11. rujna 2001. godine). Navedena odluka Senata se također temeljila i na suglasnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa o ustrojavanju i izvedbi studija Kriminalistike na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu kao dodiplomskog sveučilišnog studija, od 29. lipnja 2000. godine (Klasa: 602-11/99-2/66; Urbroj: 533-08-00-6).

Nedavno je Visoka policijska škola u Zagrebu uskladila svoj studijski program sa „Bolonjskim“ sustavom, a jedna od prepreka daljnjem razvoju Kriminalistike jest i činjenica da Kriminalistika nije uvrštena u nomenklaturu znanosti. S tim u vezi predlažem da se ispravi taj nedostatak, a koji prijedlog potkrepljujem i činjenicama navedenim u Obrazloženju Kriminalistike kao znanosti.

Predsjednik Strukovne udruge kriminalista

OBRAZLOžENJE KRIMINALISTIKE KAO ZNANOSTI

Uvod

Kriminalistika je danas bitna za sigurnost, razvijanje osjećaja zaštićenosti i povjerenja u sustav državne vlasti, funkcioniranje represivnog sustava i općenito za kakvoću života u društvu.

Historijat

U današnjem znanstvenom smislu riječi Kriminalistika je „rođena“ 1893. godine u Gracu pojavom knjige Hansa Grossa, istražnog suca pod nazivom: „Handbuch fĂ»r Untersuchungsrichter“. Kod nas je prevedena na hrvatski jezik iz pera Milana Mǘzlera već 1895. godine. Taj prijevod spada među prve prijevode te knjige u svijetu. Na taj način hrvatska je javnost rano dobila mogućnost da koristi to kapitalno djelo na hrvatskom jeziku.

Po svojoj prirodi Kriminalistika je interdisciplinarna znanost. Njena načela i pravila nastala su i primjenjuju se još od davnih vremena. U suvremenoj Hrvatskoj koja smjera biti država vladavine prava, mjesto Kriminalistike kao znanosti ne bi smjelo biti upitno. Ona je područje koje zahtijeva sustavno i temeljito obrazovanje po mjeri najrazvijenijih demokratskih društava.

U svijetu i kod nas Kriminalistika je faktički priznata kao znanost sui generis, što je opće poznato, kako među stručnjacima, tako i među laicima, kod ovih potonjih prvenstveno zahvaljujući sredstvima javnog informiranja.

Nastavno će biti ukazano na činjenice koje Kriminalistici daju atribut znanosti.

Kriminalistika kao znanost

Činjenice koje Kriminalistici daju atribut znanosti u osnovi su:

1.poseban predmet izučavanja i istraživanja.

2.specifičan pristup procesu kriminalističko-pravnog istraživanja, i

3.posebne jedinstvene samostalne metode istraživanja (metodologija Kriminalistike).

Tako još ima pojedinih skeptika Kriminalistika se danas smatra znanošću. To se temelji na tome što ona ima svoj metodološki sustav putem kojeg kritički opservira postojeća pravila Kriminalistike de lege lata, sistematizira ih i analizira. U njenim okvirima se oblikuju i definiraju načela i instituti Kriminalistike i predlažu izmjene i dopune de lege ferenda, sukladno razvoju aktualnog i očekivanog kriminaliteta.

Utvrđujući međusobne odnose svog sadržaja kao pravila o otkrivanju (heuristički aspekt) i dokazivanju (silogistički aspekt) kaznenih djela, Kriminalistika koristi pojmove i termine koje je stvorila u svom okrilju. Riječ je o kriminalističkoj terminologiji, kriminalističkom pojmovnom aparatu. Ona doprinosi tumačenju svojih pravila i pomaže u njihovoj adekvatnoj primjeni.

Unutar Kriminalistike može se govoriti o Kriminalistici u užem smislu, kao teoriji i dogmatici Kriminalistike koja svojim autoritetom i znanstvenom utemeljenošću postaje neminovni i neizostavni dopunski izvor za primjenu Kriminalistike. Teorija i praksa Kriminalistike se međusobno dopunjuju i zajednički doprinose jedinstvenom cilju i zadaći Kriminalistike in ultima linea prevenciji i represiji kriminaliteta.

Kriminalistika danas iznimno ima nacionalni karakter, jer univerzalnost njezinih znanstvenih temelja i načela, njene komparativne i povijesne metode uvijek joj daju opće značenje i međunarodne i univerzalne značajke. Kriminalistika djeluje s pozicije svoje znanstvene neovisnosti i kritičnosti i sagledavanja svih komparativnih podataka i znanstvenih spoznaja, koje nisu ovisne o konkretnim prilikama u određenoj zemlji. Zbog toga je Kriminalistika internacionalna, univerzalna i optimalno slobodna u prosuđivanju. Zbog navedenog pravila Kriminalistike se u različitim zemljama neznatno razlikuju.

Kriminalistika ima s materijalnim i postupovnim kaznenim pravom zajedničku društvenu zadaću suzbijanja kriminaliteta represivno-preventivnim mjerama. Kriminalistika ima zadaću odgovoriti na brojna pitanja od važnosti za odgovor na pitanje: ima li ili nema razloga za primjenu kaznenog prava ili prava nekih drugih kažnjivih ponašanja u nekom konkretnom slučaju? Njezini zadaci koji se odnose na tzv. preventivno djelovanje, također su od važnosti za zajedničke ciljeve kaznenog prava. Smatra se da je u velikom broju slučajeva kazneno pravo bez Kriminalistike „mrtvo slovo na papiru“, ono se bez nje ne može primijeniti i njegovi ciljevi se ne mogu ostvariti.

Predmet spoznaje kriminalistike

Kriminalistike je kriminalitet shvaćen u kolokvijalnom smislu te riječi.

Posebni predmet (objekt) znanstvene spoznaje represivne Kriminalistike su kazneni događaji i/ili kaznena djela.

Predmet znanstvene spoznaje preventivne Kriminalistike je razvijanje pravila o djelovanju ante delictum za sprječavanje zločina.

Zadaće Kriminalistike

Zadaće Kriminalistike jesu sustavna istraživanja o njenom predmetu. Kriminalistika kao praksa ima zadaću optimiranja djelatnosti istraživanja kaznenih djela. Pri tome je usmjerena na podatke, obavijesti, izvore, načine, sredstva i uvjete prikupljanja saznanja od interesa, dakle, na gnoseološko informacijske sadržaje.

Osnovna zadaća Kriminalistike je rekonstruiranje prošlosti događaja koji indicira na postojanje kaznenog djela ili samog kaznenog djela. Zadaća Kriminalistike je i osiguranje neometanog toka neformalnog i formalnog istraživanja kaznenih djela ili kaznenih događaja. Riječ je o kriminalističkoj proceduri, kao proceduri sui generis.

Osnovne funkcije Kriminalistike

Opća funkcija Kriminalistike je stvaranje temelja za najučinkovitije i optimalno postupanje u cilju suzbijanja kriminaliteta. Ta opća funkcija Kriminalistike podrazumijeva tri pod-funkcije:

1. spoznajnu,

2. konstruktivnu i

3. komunikacijsku.

Predmet spoznaje Kriminalistike treba promatrati kroz navedene tri funkcije.

Teorijska Kriminalistika obuhvaća brojna pitanja iz područja filozofije, posebno gnoseologije i epistemologije, psihologije, logike, sudske psihologije i psihijatrije, teorije sustava, organizacije rada, forenzike i sl. Ona se bavi spoznajno teorijskim temeljima Kriminalistike, istinom u postupku i sredstvima i metodama utvrđivanja istine, misaonim modeliranjem, postavljanjem verzija kao ad hoc hipoteza, negativnim činjenicama, strukturom Kriminalistike, odnosima među pojedinim granama Kriminalistike i sl.

Represivna Kriminalistika je skup kriminalističkih pravila koja se primjenjuju post delictum. U njenim okvirima posljednjih godina razvija se preventivna Kriminalistika.

Kriminalistika pruža praksi otkrivanja kaznenih djela i njihovih počinitelja istražujući njene zakonomjernosti, modele znanstvenog i stručnog postupanja.

Metodologija Kriminalistike

Znanstvena djelatnost Kriminalistike determinirana je njezinim ciljem, a to je suzbijanje kriminaliteta. U ostvarivanju tog cilja veliku ulogu igraju kriminalističke metode istraživanja i dokazivanja. Otkrivanje i istraživanje činjenica u svezi s kaznenim djelom mora se odvijati po pravilima Kriminalistike lege artis. Kriminalistika kao i svaka druga znanost, primjenjuje opće znanstvene metode prilagođene vlastitim potrebama, kao i svoje vlastite metode, specijalne kriminalističke metode. To su specifične znanstvene metode imanentne samo Kriminalistici. One su u uskoj svezi s posebnim predmetom istraživanja Kriminalistike, a to je kriminalitet.

Teorije Kriminalistike

Kriminalistika razvija vlastite teorije koje su u njenoj isključivoj domeni, kao što su: teorija kriminalističkog planiranja, teorija istraživanja i dokazivanja kaznenih djela, teorija ekspertizne djelatnosti, učenje o grupnoj pripadnosti, teorija kriminalističke identifikacije itd. Kao posebno važne kriminalističke teorije danas smatraju se: učenje o načinu počinjenja kaznenih djela tzv. tehnički modus operandi, učenje o mehanizmima nastanka i formiranja tragova, učenje o specifičnim identifikacijskim obilježjima i grupnoj pripadnosti itd.

Struktura (sustav) Kriminalistike

Kriminalistika kao jedinstvena znanost iz praktičnih i didaktičkih razloga dijeli se na tri grane (trihotomija):

1. kriminalističku taktiku,

2. kriminalističku tehniku i

3. kriminalističke metodike.

Kriminalistika ima i svoj vlastiti deontološki sustav, etiku struke. On posebno dolazi do izražaja u području silogističke Kriminalistike. Kriminalistička deontologija se ne temelji samo na pisanim pravilima postupanja, nego je komponenta utkana u strukturu pojedinih radnji i postupaka u cjelini. Ona u prvi plan stavlja: stručnu sposobnost (kompetentnost), profesionalnu odgovornost, objektivnost, kritičnost i niz drugih osobina koje igraju važnu ulogu u funkcioniranju konkretnog sustava kaznene represije. Rečeno se posebno odražava na očuvanje ljudskih prava u postupku.

Zaključna razmatranja

Iz naprijed navedenog proizlazi da Kriminalistika danas egzistira kao samostalna znanost, jer raspolaže vlastitim, općim i posebnim objektom proučavanja i istraživanja, jer ima specijalan pristup u proučavanju i istraživanju svojih objekata spoznaje i posebne samostalne metode i sredstva istraživanja (metodologija), ima svoju unutarnju strukturu, svoj pojmovni i terminološki aparat, ima vlastite teorije, načine, fond sistematiziranog znanja u obliku pravila koja na određenom području omogućavaju ostvarivanje novih znanstvenih spoznaja, otkrivanje novih do sada nepoznatih činjenica i zakonitosti.

Treba imati u vidu da je Kriminalistika kao znanost istovremeno i struka.

Kriminalistika predstavlja svojevrsni kondenzat svega pozitivnog u znanstvenom i iskustvenom smislu. Treba voditi računa o tome da pravna znanost i Kriminalistika počivaju na dva principijelno različita procesa. Pravno mišljenje je primarno ocjenjivanje, a kriminalistički misaoni rad vezan je uz otkrivanje i dokazivanje kaznenih djela.